Jedne noći u ponoći brez najave i brez reda
svojim selom prošetala naša stara baba Keda.
Čula ona na nom svitu daj u selu ružno stanje
i da u njem manja grupa neprestano pravi sranje.
Najviše ju uvridilo što nesloga selom vlada,
što se njeni domoroci ponašaju kao bagra.
Kako mogu dozvoliti odnio je crni vrag
da joj njenu postojbinu nazivaju Mrkonjić Grad.
Kaki su to Mrkonjići, 'Magarčići, Kolovrati,
kud se ovo zlatno selo, Bože dragi, sunovrati?
Zar u vrime računala, raketa i interneta
po općine i oko nje nepismena horda šeta.
Doušnici i šverceri, lopovi i kriminalci
i poštene što su s njima, moš u isti koš ubacit.
Ge su moji domorocu pitala se stara baba,
«zar da ovim selom vlada grupa polupismenjaka?»
Sve ih redom popisala i gurnila u svoj džepić
i još njima pridodala velog Mirka "Kratki repić.
On je prodo Šokadiju, samo gleda svoga posla,
muti, šara, pridodaje, svoje selo rasprodaje.
Brez ponosa i obraza, samo on bi bio gazda.
Za općinsku vlast i plaću
prodo bi i svojeg ćaću.
I nimalo ne stidi se što su za njeg bile mise,
ponaša se poput Jude, znači, svi su bili lude.
«Šta se desi s mojim rodom?» pitala se opet Baba, «cili puk je poludio,
kud je ponos štoj u selu prije bio?»
Poče jadna ronit suze
i žalosna stvari uze,
kreni natrag svetom Pere
da se više vud ne ždere
i kroz plačne stare oči
svome rodu ovo sroči:
«0j narode babogredski budite ko vaši preci, sa ponosom i sa dikom
ne dajte se varat nikom,
sreću vam i blagostanje more donit samo znanje
jer uvik su ni brez škole
mogli čuvat samo vole.»
Vaša baba Keda :evil: